neki propisi braka

Udavajte neudate i ženite neoženjene, i cestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah ce im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna

Allah, dž.š., je propisao vjencani dar (mehr) kojeg je covjek obavezan dati ženi s ciljem njenog obveseljavanja, ukazivanja pocasti prema njoj i dokidanja nepravde, ponižavanja, potcjenjivanja i krade imetka kojima je žena bila izložena u predislamskom razdoblju. Dokaz da je vjencani dar obavezan, jesu rijeci Allaha, dž.š., "I draga srca ženama njihove vjencane darove podajte, a ako vam one od svoje volje nešto od toga poklone, to s prijatnošcu i ugodnošcu uživajte", i rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Pokloni, pa makar to bio željezni prsten." (Mutefekun alejhi)

Najbitniji propisi vezani za mehr su slijedeci:

Mehr nema svoju gornju i donju granicu

Sve što može imati vrijednost može biti i vjencani dar, bez obzira koliki on bio, mali ili velik. Medutim, lijepo bi bilo slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome, tako da gornja granica nece prelaziti 400 dirhema (1120 rijala tj. oko 650 DM), što je bila visina mehra Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, kceri. Rekao je šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje: "Ako je covjek u stanju isplatiti veliki vjencani dar, onda to nije pokudeno, osim da to bude popraceno oholjenjem (hvalisanjem pokudenim natjecanjem). Pokudeno je, ili cak zabranjeno, ako covjek ne bude u stanju isplatiti vjencani dar ili bude prisiljen prositi od drugih ili tražiti na bilo koji drugi zabranjen nacin." (El Mulehhasu-l-fikhijju 2/282). U hadisu kojeg bilježe Ahmed, Hakim i Bejheki od Aiše, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najviše bereketa ima u onim ženama koje najmanje zahtijevaju".

Vjencani dar je iskljucivo ženino vlasništvo

Njenom staratelju ne pripada osim onoliko koliko mu ona dobrovoljno daruje, shodno rijecima Uzvišenog: "I draga srca ženama njihove darove podajte" (Prijevod znacenja - En-Nisa, 4.). Izmedu staratelja se izdvaja otac kojem je jedino dozvoljeno da uzme iz vjencanog dara odredenu kolicinu pod uslovom da joj ne našteti ili ne bude imala potrebu za tim. Dokaz tome su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu"

Žena ima pravo na kompletan vjencani dar u cetiri situacije:

1)u slucaju muževljeve smrti,

2)nakon što se osami s njom pa makar ne imali odnos,

3)odnosom,

4)doticanjem tijela.

U slucaju da se dogodi bilo koja od cetiri navedene stvari, ženi pripada potpuni mehr.

(Pogledaj: Fetava-l-džamiatu lil mer'eti-l-muslime 2/507)

Ako se desi razvod prije odnosa ili osamljivanja jednog s drugim,a bude odreden vjencani dar, onda ženi pripada njegova polovina, prema rijecima Allaha, dž.š.: "Ako ih razvedete (pustite) prije nego ste u odnos s njima stupili, a vec ste im vjencani dar odredili, one ce zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili se odrekne onaj ko odlucuje o sklapanju braka..." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 237.)

Ajet nas upucuje na to da njima dvoma pripada po pola vjencanog dara samim bracnim ugovorom i dozvoljeno je da se svako od njih odrekne svoje polovine. Štaviše Allah, dž.š., podstice na odricanje od te polovine i kaže: "A ako se odreknete, to je bliže cestitosti" (Prijevod znacenja - El-Bekare, 237.)

Dozvoljeno je odgoditi vjencani dar

U tome nema nikakve smetnje shodno rijecima Allaha, dž.š.: "O vjernici, ispunjavajte preuzete ugovore" (Prijevod znacenja - El-Maide, 1.) Ispunjavanje bracnog ugovora obuhvata njegovo ispunjavanje i ispunjavanje onoga što je postavljeno kao uslov u njemu. Ako covjek bude uvjetovao odgadanje vjencanog dara ili jednog njegovog dijela, nema nikakve zapreke u tome, stim da ga mora isplatiti u odredenom roku a ako nije odreden rok, žena ima pravo na njeg razvodom braka ili smrcu.

(Durus ve fetava-l-haremi-l-mekkijji od šejha Ibn Usejmina 2/397)

U slucaju da covjek i žena stupe u brak bez preciziranja vjencanog dara

Brak je ispravan i ženi pripada "identican vjencani dar" (vrsta vjencanog dara u visini vjencanog dara njoj najbližih osoba poput majke, tetke, sestre i sl. U slucaju da nema nekog od bližih osoba, onda se on mjeri prema vjencanim darovima žena iz njenog podrucja). Dokaz za to je hadis koji bilježi Imam Tirmizi a u kojem se navodi da je Abdullah ibn Mes'ud upitan za covjeka koji se oženio, zatim umro prije nego li je odreden vjencani dar i prije nego je imao odnos s njom, te je odgovorio: "Njoj pripada vjencani dar u visini dara ostalih žena iz njenog mjesta, ne smije se dodati ništa, a ni oduzeti od njega. Obavezan joj je iddet (pricek) i ima pravo na nasljedstvo."

Sastavni dijelovi braka(ruknovi)

Prije nego spomenem sastavne dijelove braka i o svakom ponešto kažem, uputio bih citatelje ne hudbu (govor) zvanu "hudba Abdullaha ibn Mes'uda, koju uci onaj ko sklapa bracni ugovor, ili neko drugi prilikom bracnog ugovora, a ona glasi: "Inne-l-hamde lillahi nahmeduhu ve nesteinuhu ve nestagfiruhu ve netubu ilejhi ve neuzu billahi min šururi enfusina ve sejjiati eamalina men jehdihillahu fela mudille lehu ve men judlil fela hadije lehu ve ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu." (Hadis bilježe petorica a Imam Tirmizi ga je ocijenio hasenom - dobrim). Poslije toga ce prouciti sljedeca tri ajeta (Ali-Imran, 102., En-Nisa, 1., El-Ahzab, 70-71. ) Brak ima svoja tri sastavna dijela (rukna) a oni su:

1) Muškarac i žena koji žele stupiti u brak.

S tim da budu sacuvani od svega onoga što može uticati na neispravnost braka, kao npr.: da žena bude od osoba s kojima je zabranjeno stupiti u brak, bilo zbog krvnog srodstva, bilo zbog srodstva po mlijeku, bilo zbog tazbinstva, bilo zbog iddeta (priceka), i sl. Ili da covjek bude nevjernik (kršcanin, židov i drugi) a žena muslimanka i druge stvari. Bitno je spomenuti da prepreka braku može biti i nepridržavanje covjeka ili žene za Islam, tj. neizvršavanje onoga što je Allah, dž.š., naredio, odnosno cinjenje onoga što je zabranio. Kaže Allah, dž.š.: "Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene, cestite žene su za cestite muškarce, a cestiti muškarci za cestite žene." (Prijevod znacenja - En-Nur, 26.)

Nažalost kod nas se u vecini slucajeva ne gleda u vjeru kao glavno mjerilo za sklapanje brakova, nego su tu druge dunjalucke vage (ljepota, novac, nivo obrazovanja, posjedovanje auta i sl.). Negativne posljedice takvog ponašanja nalazimo još na dunjaluku medu kojima možemo istaci: neslogu bracnih drugova, neodgojenost djece, rastav braka i rasturenost porodice.

2) Ponuda (Izgovaranje rijeci ponude kao npr. Udajem svoju kcer ili tu i tu ženu za tebe od strane staratelja ili onog ko ga mijenja.

3) Prihvatanje (Izgovor rijeci prihvatanja kao npr. "Prihvatam tu i tu ženu za suprugu", ili "Prihvatam ovaj brak") od strane prosca.

Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje i njegov ucenik Ibnu-l-Kajjim su stava da brak može biti sklopljen bilo kojim izrazom koji upucuje na brak i ne ogranicavaju se na izraze "Ženidba - udavanje" i "Brak", kao što je slucaj sa nekim ucenjacima.

Uslovi ispravnosti braka

Obostrano zadovoljstvo i pristajanje na brak od strane žene i muškarca

Brak nije ispravan u slucaju da jedno od njih dvoje budu prisiljeni na njega, prema rijecima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nije dozvoljeno udati udovicu bez njenog predhodnog savjetovanja, niti je dozvoljeno udati djevojku bez njene dozvole." (Mutefekun alejh)

Djevojcin (ženin) staratelj

Dokaz za to su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koja god se žena uda bez dozvole staratelja njen brak je ništavan (neispravan). To je ponovio tri puta. (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže). Zbog toga vidimo da se Allah, dž.š., upravo obraca starateljima, savjetujuci ih da udaju neudate i žene neoženjene kako bi im na taj nacin omogucili sretan život, ucestvovali u izgradnji cestitog društva i ispoljavanje prirodnih nagona sa kojima ih je Allah, dž.š., stvorio. Starateljstvo ide sljedecim redoslijedom: otac, ocev otac, sin, unuk, brat po oba roditelja, brat po ocu, bratici, amidža, amidža po ocu, amidžic, zatim najbliži muški rodak poslije amidžica i na kraju vladar (kadija).

Bitno je spomenuti da ako su staratelji na istom stepenu (npr. mladi i stariji brat) dozvoljeno je mladem od njih dvojice sklopiti brak iako je stariji brat prisutan, s tim što se uslovljava da je mladi brat punoljetan, razuman i pravedan. Normalno, ovo zadnje (punoljetnost, razumnost i pravednost) se uslovljava i kod ostalih staratelja. Kaže Ibn Rušd: "Svojstva koja mora ispuniti staratelj, prema jednoglasnom mišljenju islamskih ucenjaka, su: Islam, punoljetnost i muževnost."

Islamski ucenjaci su se razišli oko toga da li staratelj može biti rob, griješnik i nerazborita (nesvjesna, nezrela) osoba. (Bidajetu-l-mudžtehid 3/954)

Šta uraditi u slucaju da otac odbije udati svoju kcer za osobu koja ispunjava šerijatske uslove i kojom je ona zadovoljna?

Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Kaže Allah, dž.š.: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno medusobno povjerenje ne poigravajte, i neka znate da su imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje i da je samo u Allaha nagrada velika." (Prijevod znacenja - El-Enfal, 27-28.)

Pogledajmo malo dva ajeta. Nakon što je Allah, dž.š., zabranio varanje Njega i Njegovog Poslanika napominje da su djeca i imetak samo dunjalucko iskušenje, kako bi ukazao na to da varanje nije dozvoljeno ni radi imetka ni radi djece. Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: "Kada vam dode onaj cijom ste vjerom i ahlakom zadovoljni, udajte vašu kcerku za njega. Ako to ne uradite nastupit ce veliki nered na Zemlji." (Tirmizi i Ibn Madže)

Svjedoci

Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: "Nema braka bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka"(Bilježe ga petorica osim Nesaija). Rekao je Imam Tirmizi: "Ovo je bila praksa islamskih ucenjaka medu ashabima, tabiinima i onima poslije njih. Govorili su: "Nema braka bez svjedoka". Medu njima nije bilo razilaženja, razilaženje je tek poslije došlo medu poznim generacijama."

(El mulehhasu-l-fikhijju 2/266)

Mahane zbog kojih se može prekinuti bracni ugovor

Kaže šejh Salih Fevzan: "Postoje mahane koje kada se nadu kod jednog od bracnih drugova, drugom biva dozvoljen izbor izmedu ostanka u braku ili razvoda, kao što su:

- Nemogucnost muža da ima odnos, bilo zbog impotentnosti (polna nemoc kod muškarca zbog psihickih uzroka ili organskog oboljenja), bilo zbog gubitka polnog organa. Ako žena optuži muža da je impotentan, i on potvrdi tu njenu optužbu, daje mu se godina dana da pokuša imati odnos sa njom. Nakon što prode godina dana i ne dogodi se odnos, žena ima pravo razvoda braka.

- Postojanje mahane kod žene koja sprecava odnos s njom kao što je sljubljenost rodnice (vulve). U slucaju da ta mahana bude trajna i ne mogne se otkloniti, covjek ima pravo na razvod.

- Postojanje neke mahane koja je zajednicka i jednom i drugom polu (tj. može se naci i kod muškarca i kod žene) kao što su: hemoroidi, neuracunljivost, gubavost, elefantijaza (izoblicenje pojedinih dijelova, obicno nogu, zbog jakog otoka), neugodan zadah iz usta, šugavost, krastavost. Sve nabrojane mahane mogu izazvati odbojnost covjeka prema ženi i obrnuto, tako da se u ovoj situaciji daje prilika za izbor.

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: "Svaka mahana koja može prouzrokovati odbojnost bracnih drugova jednog prema drugom i sprecava da se ostvari ono što je cilj braka, daje pravo izbora i jednom i drugom. Ako znamo da je dozvoljen izbor u kupoprodaji, onda je to u ovom slucaju još prece."

(El-mulehhasu-l-fikhijju 2/277)